Mnogi naši građani s pravom postavljaju pitanje: ima li još komunista u Crnoj Gori, i ako ima gdje su i zašto ćute. Imaju li na to pravo s obzirom na situaciju i politička previranja u našoj zemlji. Ponovo uspostavljeni izrabljivački, buržoaski i kapitalistički poredak polako rastače i želi poništiti skoro sve što su komunisti sa radničkom klasom stvarali u socijalističkoj Crnoj Gori i Jugoslaviji.
Nažalost, danas su se neki bivši komunisti svrstali na stranu birokratije, koja godinama devalvira ono što je postignuto u socijalističkom poretku i nosiocima tog najslobodnijeg i najprogresivnijeg društva, gdje je radnička klasa bila samoupravljač i odlučivala o dohotku, a ne kao danas kapitalisti i tajkuni.
Komunisti su se borili za svoje ideje i ciljeve i onda kada je bilo za njih najteže, kada ih je progonila i hapsila nenarodna vlast i birokratski režimi, čiji su predstavnici živjeli na visokoj nozi, slično kao što i danas to ponovo imamo, a njihov narod se bori sa ogromnom nemaštinom. Pravi komunisti nijesu poklekli ni onda kada su ih fašisti sa lancima na nogama i rukama vodili na strijeljanje u narodnooslobodilačkoj borbi, samo zbog toga što nijesu pristajali da izdaju svoju zemlju, svoj narod i slobodu.
Imajući sve ovo u vidu, postavlja se pitanje da li su ovi današnji crnogorski komunisti dostojni sledbenici onih komunista kojima je sloboda naroda, država Crna Gora i partija bila ispred ličnih interesa i da li bi ovi današnji branili svoju državu kao što su to činili njihovi preci. Znači li to da je neko danas komunista, ako ima crvenu partijsku knjižicu „utamničenu” u nekoj fioci i zaklanja se iza nje ili je neko komunista ko to djelima potvrdi, tamo gdje radi ili tamo gdje može uticati na društvene tokove u zemlji. Vjerujemo da u našoj slobodarskoj Crnoj Gori ima još onih komunista koji su spremni da čuvaju i brane ako zatreba ovu našu jedinu domovinu Crnu Goru od svih neprijatelja, iznutra i vani, i od onih snaga koje pokušavaju da omalovažavaju njenu istoriju, narodnooslobodilačku borbu i tekovine te pobjede nad fašizmom. Čuje se i mišljenja od nekih da se ne slavi 9. maj 1945. godine, Dan velike pobjede naše i udruženog svijeta nad fašizmom. Tita – maršala i legendu, nazivaju diktatorom, a pri tome zaboravljaju da nije bilo komunista, partizana i Tita, trostrukog narodnog heroja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, kao i još mnogo naših znanih i neznanih boraca i rodoljuba, ne bi bilo ni ove slobode naroda, za koju je samo naša mala, ali hrabra i ponosna Crna Gora dala preko 30.000 žrtava. Komunisti Crne Gore, ujedinite se. Budimo ono što smo i u ratu i u socijalizmu bili, komunisti na strani ugnjetenih, obespravljenih, na strani radničke klase i svih progresivnih snaga ove zemlje. Samo zajedno i udruženi lakše ćemo kroz institucije sistema ove zemlje izboriti se za naše pravedne ideje i stavove. Demokratije ima samo tamo gdje radnička klasa i radni čovjek upravlja i odlučuje o svom dohotku i gdje se njegova prava i riječ poštuju. To jedino može biti u socijalističkom sistemu sa komunistima na vlasti. Zato je vrijeme da se vratimo i učinimo sve kako bismo ponovo uspostavili socijalizam i sve ono što je svojstveno njemu, a ovaj truli, nepravedni, najamnički, kapitalistički, buržoaski poredak pošaljemo tamo gdje mu je mjesto – u prošlost, jer to od nas traži Crna Gora, radnička klasa i sloboda.
Smrt fašizmu,
sloboda narodu!
Savez komunista
Jugoslavije
Savez komunista
Crna Gora